Hrvatski božićni običaji

Hrvatski božićni običaji dio su hrvatske tradicije.
Uz slavlje Božića razvili su se brojni običaji
poput kićenja božićnog drvca na Badnjak,
odlaska na misu polnoćku, pjevanja božićnih pjesama i darivanja.
Prije Božića, vrijeme je priprave,
koje traje oko mjesec dana od početka došašća. 
Predvladavaju osjećaji iščekivanja, nade i čežnje. Posebno se obilježavaju dani sv. Barbare,
sv. Nikole, sv. Lucije i sv. Tome. Božićna pšenica sije se na sv. Barbaru
ili sv. Luciju. Djeca se posebno raduju sv. Nikoli, kada dobivaju poklone u čizmice,
a zločesta djeca šibu od Krampusa. U nekim krajevima postoje običaji djetinjci,
materice i očići, koji se događaju u tri tjedna do Božića. Brojni običaji za cilj 
imaju želju za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim zdravljem.
Badnjak je bogat raznim običajima poput unošenja slame u kuću, svečanog uređenja blagdanskog stola,
pripreme božićne hrane i odlaska na sv. misu polnoćku. Božić je dan, kada se s puno radosti,
nade i žara u svečanom, veselom raspoloženju slavi Isusovo rođenje. Proslavlja se u krugu obitelji,
a sljedeći dan na dan sv. Stjepana posjećuju se rođaci, prijatelji i susjedi i s njima se 
svečano proslavlja uz bogatu trpezu. Na svetog Ivana, narednog dana, blagoslivljalo se vino,
a slama se iznosila iz doma i postavljala na voćke, da bi bolje rodile naredne godine. 
Na dan Nevine dječice, koji je sljedeći dan, čest je običaj tzv. šibanja,
kada bi se ljudi lagano udarali vrhovima šiba, obilježavajući bol ubijene dječice. 
Djeca su se blagoslivljala na misama. Na Novu godinu međusobno bi se čestitalo,
ali bi ugođaj bio manje intiman za razliku od božićnog.
Više...